Design by:*Maria*
< studeni, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (7)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

linkovi

Blog.hr
Blog servis


izgubljena dusa
warmness on the soul

black angel


ImageShock.eu

when you asked what was wrong, i said nothing...
when you turned around, i whispered... everything!

sing like there's no one to hear you
dance like there's no one to see you
live like there's no tomorrow
love like there's no pain and sorrow


lutam gradom bez cilja... bez smisla... bez rijeci... trazeci odgovore i skrivajuci osjecaje... pokusavajuci zaboraviti... ocekujuci i nadajuci se...

odlazis... molim te reci mi, obecaj mi da me nikad neces ostaviti samu... bez tebe sam izgubljena, bez tebe nema svijetla... ostaje samo mrak i tisina, velika praznina u meni i oko mene... bez tebe nema smisla nastaviti zivjeti... molim te reci mi, obecaj mi, da me nikad neces ostaviti samu... da me nikad neces ostaviti... trebam te... ne ostavljaj me molim te...


this morning, in the sunrise,
i met a stranger,
i looked him better...
than i recognized him...
it was my old friend - death...

i died this morning
and i felt reliefed,
i died this morning
and death became
my best friend...

why are you crying?
i see myself...
they are buring me...
why don't you join me?
come with me, join me...

the birds are flying...
everything's dying...
only we are alive...
but we are dead,
how could it be?
join us and see...

citati

vrlina ljubavi nije pronaci savrsenu osobu, nego voljeti nesavrsenu osobu savrseno... a iskrena ljubav nema sretan kraj... ona jednostavno nema kraj...


abraham lincoln

- prijatelj je čovjek koji ima iste neprijatelje kao i vi


agatha christie

- idealan muž je arheolog jer što je žena starija to ga više zanima

- kada iz vlastitog iskustva saznate šta znači užas, oboružani ste protiv svega u životu


albert camus

- ne hodaj ispred mene, mozda necu slijediti...
ne hodaj iza mene, mozda necu voditi...
hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj...

- bolje prokockati svoju mladost, nego ne uciniti s njom bas nista

- covjek je vise covjek po stvarima koje presucuje, nego po onima koje kaze

- ne biti ljubljen - to je zla sreca; prava propast je ne ljubiti

- nesreca je ne biti voljen, ali je jos veca nesreca - ne voljeti

- onaj koji ocajava zbog dogadaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala

- u svijetu bez iluzija covjek je stranac

- voljeti nekog, znaci pristati da ostaris sa njim!

- ako ima ista na svijetu sto se moze zeljeti, a katkad i postici – to je ljudska njeznost i toplina

- covjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono sto jest


albert einstein

- ako je A uspjeh u zivotu, onda je A jednako x plus y plus z. X je rad, y je igra, z je drzanje jezika za zubima

- kad covjek sjedi jedan sat s lijepom djevojkom, to vam se cini kao jedna minuta. ali kada sjedi jednu minutu na vrucoj peci - to je duze od jednog sata. to je relativnost

- lakse je razbiti atom nego predrasude

- ljudska glupost i svemir su beskonacni, ali za ovo drugo nisam siguran

- masta je vaznija od znanja

- najljepse sto mozemo dozivjeti je ono sto je tajanstveno. to je temeljni osjecaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i nauke...

- um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren


antoine de saint-exupéry

- ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oci, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru


anton pavlovic cehov

- cast se ne moze oduzeti, ona se moze samo izgubiti

- zena moze postati prijatelj muskarcu samo ovim redom: prvo poznanica, zatim ljubavnica, pa tek onda prijatelj


antun soljan

- covjek putuje, a nakon nekog vremena zaboravi cilj putovanja. putuje dalje, ima neodoljivu zelju da stigne, ali vise ne zna kamo. cilj je ostao negdje na pocetku i sada se smjer kretanja odreduje kartaski po dobrim i losim znakovima, po nemirnom svrbezu u nogama, po putovima ptica. krecemo se tumaceci dlan sudbine.


ernest hemingway

- covjeku treba otprilike 2 godine da nauci govoriti i otprilike 50 godina da nauci sutjeti

- mladost imamo da bismo cinili gluposti, a starost da bismo zalili za tim glupostima

- mogu nas ponizavati, ali nas ne mogu poniziti


john donne

- Nijedan covjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje - Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer sam obuhvacen u covjecanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni


fjodor mihajlovic dostojevski

- ako si se uputio prema cilju i putem poceo zastajkivati i kamenjem gadati svakog psa koji laje na tebe, nikad neces stici na cilj


gabriel garcia marguez

- najgori nacin da ti neko nedostaje je da sjedis pored njega, a znas da ga nikad neces imati

- ne volim te zbog onoga sto jesi, vec zbog onoga sto sam ja kad sam pored tebe

- nijedna osoba ne zasluzuje tvoje suze, a ona koja ih zasluzuje nece te nikada rasplakati


george gordon byron

- sto se tice zena, najstrasnije je da se ne moze zivjeti s njima ni bez njih


hermann hesse

- ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nesto sto je usadeno u nama samima. ono sto nije u nama samima, to nas ne uzbuduje


honore de balzac

- kad nas ljube, zene nam oprastaju sve, cak i nase zlocine. a kad nas ne ljube, ne oprastaju nam nista. cak ni nase vrline


karel capek

- zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju


oscar wilde

- covjek ne moze biti preoprezan u biranju neprijatelja

- muskarci uvijek zele da budu zenina prva ljubav. zene su u tome profinjenije: zele da budu njihova posljednja ljubav!

- neprijateljima treba neprekidno oprastati, jer je upravo to ono sto ih najvise ljuti

- zivot bi se mogao sazeti u pola sata predivnih trenutaka


pedro calderon de la barca

- ako ljubav nije ludost, onda nije ni ljubav


rudyard kipling

- najgluplja zena moze upravljati pametnim muskarcem, ali upravljati budalom moze samo vrlo pametna zena


sergej jesenjin

- ako jednom odes, nemoj se okrenuti, jer ako se okrenes moras se vratiti, a ja ne zelim da se vratis odlazeci


victor hugo

- ljubav je besmrtno i beskonacno zariste u nama, kojeg nista ne moze ograniciti i nista ugasiti

- ljubav je vatreni zaborav svega drugoga


william shakespeare

- ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar covjek

- ako ti u pamcenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikad nisi volio

- izrazi svoju bol rijecju! bol koja ne govori, gusi puno srce dok ne pukne

- koliko bi ociju trebao imati covjek da opazi srecu koja ga okruzuje?

- najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom

- ne pokazuj sve sto imas, niti govori sve sto znas

- svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu

pjesme


a.g.matos: utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.


a.g.matos: jesenje vece

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj, sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira

Samo gordi jablan lišćem suhijem
Šapce o životu mrakom gluhijem.
Kao da je samac usred svemira.


c.baudelaire: radosni mrtvac

Za svoje ću kosti sam izdubsti raku
U tlu masnih gruda, gdje puževa ima,
Zaboravljen tu ću spavati u mraku
Ko pas morski skriven u dubokim dnima.

Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova;
Ne prosim od svijeta suze žalosnice,
Živ, prije bih pozvo jato gavranova
Da raskljuju moje truplo nemilice.

Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami,
Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema;
Mudri sladokusci koje trulež mami,

Bez kajanja leš mi prorujte posvema
I recite: patnje ima li još koje
Za taj trup bez duše, za to tijelo moje.


i.g.kovacic: moj grob

U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana sum,
ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,
muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.

Neka sikne travom, uz trnovit grm,
besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dodje do prijatelj drag,
i kad se vrati, nek poravna trag.


d.cesaric: oblak

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.


d.cesaric: pjesma mrtvog pjesnika

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

ponedjeljak, 22.11.2010.

htio sam

Htio sam ti reći da te volim, ali nisam se usudio to reći naglas.
Htio sam ti reći koliko mi je stalo do tebe, ali nije bilo riječi koje bi to opisale.
Htio sam ti reći kakav je svijet bez tebe, ali bilo je premračno.
Htio sam ti reći kako djeluješ na mene, ali nije bilo sile s kojom sam te mogao usporediti.
Htio sam ti reći da bih učinio sve za tebe, ali to ne bi bilo dovoljno.
Htio sam ti reći zašto se budim s osmjehom na licu, ali bilo je očito.
Htio sam ti reći da imaš moć da vratiš i zaustaviš vrijeme, ali ne bi mi vjerovala.
Htio sam ti reći još puno toga… Nisam, ali budem.

- 23:31 - Komentari (1) - Print - -.-'


subota, 11.09.2010.

nisam neki preveliki obozavatelj serije sex i grad, ali carrie ima pravo u nekim stvarima...

zasto uvijek moramo dramatizirati? zasto nikad nismo zadovoljni s onime sto imamo?

zasto savrsen muskarac zapravo nije savrsen? ostavimo bivseg i onda ocekujemo da cemo naci nekog tko ce ciniti ono sto on nije cinio, odnosno biti ce bolji... i sto se dogodi kad nademo takvog? nismo zadovoljni... zasto???

zasto nas zapravo nesavrseni muskarci cine sretnijima?

podsjeca me na ovo:

da bi vasa zena bila zadovoljna dovoljno je samo da budete njen:
1. prijatelj
2. drug
3. ljubavnik
4. brat
5. otac
6. ucitelj
7. instruktor
8. kuhar
9. stolar
10. vodoinstalater
11. mehanicar
12. dizajner
13. kreator
14. seksolog
15. ginekolog
16. babica
17. psiholog
18. psihijatar
19. terapeut
20. organiziran
21. dobar otac
22. veoma cist
23. simpatican
24. atleta
25. osjecajan
26. pazljiv
27. dzentlmen
28. inteligentan
29. sanjar
30. kreativan
31. mio
32. jak
33. pun razumijevanja
34. tolerantan
35. oprezan
36. ambiciozan
37. uspjesan
38. hrabar
39. odlucan
40. povjerljiv
41. postovan
42. strastan
43. ljubazan
44. sklon kupovinama
45. nesklon pravljenju problema
46. veoma bogat
47. nezahtjevan
48. onaj sto ne gleda druge

takoder, morate voditi racuna o tome da:
49. ...ne budete ljubomoran (ali ne i nezainteresiran)
50. ...se slazete sa njenom familijom (ali ne previse)
51. ...joj ne ogranicavate slobodu (ali se ipak zanimate gdje to i sa kime izlazi)

takoder, veoma je vazno:
52. da ne zaboravljate na znacajne datume: (vjencanje, zaruke, prvi susret...)
- godisnjice mature
- imendane
- menstruacije

nazalost, cak i ako bezuvjetno prihvatite ove instrukcije, to vam nece biti dovoljna garancija da ce ona biti 100% sretna, jer bi se mogla osjecati prikracena zivotom u jednoj tako zagusujucoj bracnoj perfekciji i zbrisati sa prvim kurvinim sinom, boemcinom, pijandurom ili folirantom na koga naide.

- 21:01 - Komentari (0) - Print - -.-'


ponedjeljak, 29.03.2010.

beskonacnost

Beskonačnost je dodirivala nultu točku postojanja svijeta
u kojoj se zemlja isprve divlje pokretala
i po kojoj su u strastvenoj ljubavnoj igri hrvali se vatra i voda
dok su vjetrovi i kiše glodali kamenje, a led lomio pećine.

Lavine oskvrnjuju planine,
a guste kiše otplavljuju kamenje niz padine.
Potoci i rijeke odvlače divljom snagom izmrvljeno kamenje u mora,
gdje se ono taloži kroz ušće vremena na morskome dnu.
Golemi planinski svjetovi iščezavaju u vrelinama noći
i jutrom se pretvaraju u ravnice.

Sustavi spiralnih maglica sa svojim milijardama Sunaca
sjedinjuju se u velikom središtu Svemira,
a potom maglice bježe na sve rubove svemirskog prostora.
Neizmjerna gustoća materije između Sunaca više nema prostora.
Gigantska užarena lopta komprimiranih plinovitih neutrona,
s temperaturom od nekih milijun stupnjeva,
i s eksplozivnom snagom neiskazane energije.

Pra-eksplozija.
Svijetlost juri brzinom od tristo tisuća kilometara u sekundi,
između dva otkucaja srca.
Srce se pretvara u pticu lutalicu
i ustremljuje se prema zviježđu škorpiona.
Strijelac i vodenjak tale se u plamenu ljubavi,
a mala ličinka, nalik embriju, nalik čovjeku,
uzdrhtalo puzi u ljubavni zagrljaj.

Tijela se sapela u grč,
a onda se u kratkotrajnoj eksploziji vriska opustila, smirila,
i vrtnja svemira se zaustavila.

Po glatkim ramenima nježno se prevlače prsti,
dok u sjeni traže ono blaženo mjesto
na kojemu će zauvijek ostati i usnuti.

Kao tek sada rođeni, u ovom sivom nedjeljnom jutru,
nad kojim visi zastor jednog dugog sna,
trgan vjetrovima i raznošen bljeskovima
od kojih drhte tijela što ponovno traže život i svoj ugašeni žar,
negdje duboko, duboko pod pepelom,

Glazba tijela, akordi u porama
što se opet otvaraju kao zamrli cvjetovi,
lepršaju kao prašnici
i zaustavljaju se u čaški divljeg cvijeta željnog oplodnje.

Još uvijek u bestežinskom stanju,
u kome je vrijeme bilo razmrvljeno u sanjive čestice
kao u neki prah što se trusio u odronima,
izgubljeni u nekoj fantastičnoj šumi,
gdje jeleni dolaze piti vodu s dlana,
a visoko iznad su umiljate zvijezde,
i negdje među njima rodila se još jedna,
koja šapuće da je ljepota u šutnji
i da treba dugo ostati ispružen u mahovini šutnje,
kao u najfinijoj postelji.

Ako preostane vremena za sjećanje,
ovo jutro će zauvijek ostaviti trag u pamćenju.
Kada je smrt bila tako blizu, i beskonačnost, istovremeno.

- 12:32 - Komentari (0) - Print - -.-'


četvrtak, 28.01.2010.

prvi

prvi ovogodisnji post pisem bolesna... pisem ga daleko od svoje ljubavi koja mi neopisivo nedostaje... a sto reci?

jos jedna godina u nizu... jos sam jednu godinu starija... ali zapravo nista nije drukcije... samo broj, koji nista ne znaci... moji osjecaji su i dalje isti... nisu se promjenili... jos uvijek volim istu osobu... a mislim da je to najvaznije...

- 17:16 - Komentari (1) - Print - -.-'


ponedjeljak, 28.12.2009.

da mogu vrijeme vratiti

mislim da ne bih nista mijenjala da mogu vratiti vrijeme jer nista ne bi bilo kao sto je sada, a svida mi se kako stvari sada stoje... prije mi je bilo nevjerojatno suosjecati s nekim likom iz knjige ili filma... neke tuzne scene nisu me mogle tako dirnuti... osjecam da sam se promijenila... konacno sam pocela osjecati nesto vise... konacno mogu reci da sam ziva...

- 14:45 - Komentari (5) - Print - -.-'


nedjelja, 18.10.2009.

pricica

danny i noelle jos nisu znali na cemu su. izlazili su par dana, ali zbog noelline prijateljice misty nisu se mogli potpuno opustiti.

naime, noelle i danny su se upoznali dok je danny izlazio s misty i noelle je bila uvjerena da danny jos uvijek gaji neke osjecaje prema misty. od dannyjevog i mistynog prekida proslo je dosta vremena. i iako joj je nekoliko puta pruzio priliku da se pomire, misty ga je svaki puta odbila, potpuno sigurna u svoj odgovor. no kada je saznala za noelle i dannyja, htjela je promjeniti svoju odluku. noelle nije znala je li to zbog toga sto misty osjeca nesto prema dannyju ili se samo inatila i zeljela im napakostiti.

danny je odlucio rjesiti stvari jednom zauvijek sa misty. pozvao ju je sa strane da razgovara s njom. vrijeme je prolazilo, a kisa je padala i ispirala sve lose sto se dogodilo... tako je barem noelle osjecala...

nakon poduzeg cekanja misty je dosla do noelle da popricaju. noelle je upitala:
- i? sto se dogodilo?
misty joj je odgovorila:
- ma on je pricao tamo nesto o tome koliko me volio i kako je htio biti sa mnom, ali ja ga zapravo ni nisam slusala. samo sam se pravila.
noelle, potaknuta nepoznatim bijesom, osamarila je misty, svoju najbolju prijateljicu. svjesna sto je ucinila, noelle je otrcala u kisnu noc. otisla je do mjesta gdje su se ona i danny prvi put poljubili i razmisljala o svemu.

cinilo joj se da nije proslo ni 5 minuta, kad je ugledala dannyja na 10 metara od sebe kako prilazi. dosao je do nje i zagrlio je da je utjesi. rekao je:
- znao sam da cu te tu naci.
zatim ju je upitao:
- sto se dogodilo? zasto si osamarila misty? zasto si tako otrcala?
noelle mu je odgovorila:
- trebao si je cuti sto je rekla. smijala ti se, ismijavala te. rekla mi je kako te nije ni slusala dok si joj pricao.
pocela je plakati. nastavila je:
- ja to nisam mogla podnijeti. nitko nece ismijavati osobu koju ja...
zastane i rece:
- ...osobu koja je meni vrlo draga i do koje mi je jako puno stalo.
danny je pogleda sa sjajem u ocima i rece:
- noelle, reci ono sto si stvarno htjela reci. dovrsi onu prvu recenicu koju si zapocela.
noelle je ostala zbunjena nekoliko trenutaka. nije znala sto bi rekla. znala je da je jos vrlo rano da mu kaze da ga voli.
- nitko nece ismijavati osobu koju ja volim. - rece konacno.
danny je stisne uza sebe te joj prosapce na uho:
- i ja tebe volim.
njezno joj je podigao glavu, a suze u noellinim ocima davale su im jos veci sjaj. tako lijepi sjaj iskrenosti kakav je danny poznavao, ali ga je zaboravio. to je bio onaj sjaj iskrenosti kakav samo jos djeca imaju - neiskvaren.
usne su im se lagano spojile u jedan dugi, iskreni i prelijepi poljubac koji ce oboje pamtiti do kraja zivota.

- 00:50 - Komentari (3) - Print - -.-'


subota, 26.09.2009.

vjecna uspomena

usao si polako, na mala vrata,
usuljao si se i uvukao u moj zivot...
zavukao si mi se pod kozu i
duboko u srce...

prodirao si polako i njezno
u samu srz moga bica,
duboko, najdublje...
iza svih granica...

volis me kao sto nitko nije...
uzvracam ti jednako,
ponekad i vise...

dva tijela - jedna dusa...

volim te

- 15:00 - Komentari (5) - Print - -.-'


subota, 12.09.2009.

malo svega

ide vrijeme, dode rok,

eto vraga skok na skok...



ljeto je proslo tako brzo da se nisam stigla ni okrenuti... uzivala sam u svakome danu i jos uvijek uzivam... iako 5 dana u tjednu provodim u zagrebu puno mi je lakse dok si ti sa mnom... i to me cini sretnom...

nadam se da ces jednog dana ostvariti sve moje zelje... na dobrom si putu...

ljubav nije tesko primati ali je treba znati davati... a davanje ljubavi je nesto najljepse na svijetu...

- 19:20 - Komentari (1) - Print - -.-'


petak, 21.08.2009.

koliko smo mali

koliko smo mali u usporedbi sa svemirom? u njemu ima toliko zvijezda i toliko planeta da im se ne zna ni broj... koliko su te zvijezde i planeti veliki, a koliko je sunce u usporedbi s nekima od njih? samo mali patuljak pored velikih divova... a kolika je zemlja u usporedbi sa suncem? jako, jako mala... i na kraju, koliko je velik covjek na zemlji? minijaturan... jedva vidljiv pod mikroskopom u odnosu na svemir... ali ima ljudi koji su veci od drugih ljudi i koji su tu velicinu postigli svojim djelima... te ljude treba znati cijeniti jer smo mali pored njih, a jos manji bez njih...

- 02:12 - Komentari (2) - Print - -.-'


srijeda, 12.08.2009.

zelim

zelim ti dati dio sebe...

zelim ti dati sve sto imam...

zelim ti dati sve sto pozelis...

zelim ti skinuti sve zvijezde s neba...

zelim provesti sve svoje vrijeme s tobom...

zelim ti dati cijeli svoj zivot...

zelim ti dati svu svoju ljubav...

zelim te samo za sebe...

i zelim te zauvijek...

- 14:03 - Komentari (2) - Print - -.-'


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.